Zadnji post na ovom blogu
Bilo mi je glupo slušati kako ljudi samo ovako brišu blogove, zbog nedostatka vremena. Ali sada sam ja eto jedna od njih. Blog neću obristi nego ga više neću pisati. Ako baš nađem neku temo nešto na što mogu pisati pisat ću, ali ne vjerujem... Nemam vremena, inspiracije, nema ljudi koji posjećuju moj blog. Sve je nestalo. Prvo nisam uopće imala posjetitelja, onda sam ih našla, sad ih opet nema. I neda mi se ponovo tražit ljude koji će me posjećivati. Ukoliko još želite slušat moje riječi posjetite moj blog koji pišem sa jednom frendicom. Tamo ostavite puno komentara.
Statistike:
40 Postova
256 Komentara ukupno na ovom blogu
Blog postoji 7 mjeseci i 1 dan
Zbogom ljudi...
[Što kažem to napravim... Takva sam...]
Novosti
Evo koliko vidite promijenila sam pozadinu. Nemojte se ljutiti što malo pišem postove, jer eto imam urnebes u školi. E i još jedna novost: IMAM NOVI BLOG!!!!!!! Koji uređujem s frendicom. Posjetite ga!!!
Bye
Mala Tillyna povijest (Tilly je moj prvi pas)
Tilly je bila najblesavije stvorenje za koje sam ikad saznala. Bilo mi je užasno žao kad sam morala dati ju natrag u udrugu. Slika govori 1000 riječi, tak da pogledajte to od početka do kraja. Ako vas zanima više o toj udruzi (udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet) imate istoimeni post u arhivi.
Sloboda?
Zasigurno se pitate ćemu upitnik. Nitko ne zna točno objasniti slobodu. Mnogi je objašnjavaju preko primjera. Šta je zapravo sloboda? Kada nisi u zatvoru. Ali ja se osjećam zarobljeno iako nisam u zatvoru. Kada me ljudi ne muče. Mene ljudi ne muče i opet se osjećam zarobljeno. Zapravo je sloboda za svaku stvar i osobu različita. Kad pomislim na slobodu zažmirim. Vidim: ljeto, ja u kratkim hlačama i na rolama jurim brzinom vjetra i smijem se skupa sa frendicom. Ili u drugoj perspektivi: ljeto, nebo bez oblaka, a ja sa padobranom skačem sa veeelike visine. Vidim slobodu na razne načine. U brzini, visini i velikoj prostranosti. Recite kako vi vidite slobodu!
Za sad: )v(asica
Naslov: NEMA!!!
Evo da i ja napišem jedan post koji nema temu. Koji dobar osjećaj, ne moram smišljat naslov tri dana. Promjena sadržaja bloga. Ukoliko ste prčkali po blogu vidili ste da na kraju boxsova ima hrpa filmića. E, ovako o sada pratite i boxsove, jer ću blog malo modernizirat. Dolje će bit mnogih filmića koje svakako pogledajte, jer su prva liga. Još se malo radi, ali možete pratiti svaki novi korak! To je to, za sada. Pozdraf ljudi (I oni koji se tako osjećaju)
Sesvetski fašnik
U nedjelju se u sesvetama održao tradicionalni sesvetski fašnik. Svake godine se održava pjevanje pod maskama i izbor za najbolju masku, te se najbolji nagrađuju. Ja sam sudjelovala u pjevanju. Pjevala sam srce vatreno i bila četvrta. Svake godine dođe neka poznata osoba kao gost. Ove godine je to bio Davor Gobac. 
I naravno on je bio najveća faca, pa su svi od njega tražili autogram. Ja sam ga dobila, ali tako da me on pitao želim li ja autogram. Naime prije nastupa , moj nećak (sin moje sestrične) Ivan je morao na wc, te smo krenuli u sveučilište, na prvi kat. Došli smo gore pitali za ključ, ali nam je čistačica rekla da je wc zauzet, te da pričekamo. Kad li za jedno 3 minute izlazi Gobac iz wc-a i nateže hlače. Ivan ode na wc i vrati se za pola minute (rekord). te smo krenuli dolje, a Gobac za nama. Stali smo na kraju stepenica i razgovarali o našoj točki. Gobac silazi, a ja gledam u njega. Odjedanput ti on krivo stane i počne padati. Ja potrčim i zadržim ga, jer bi u suprotnom razbio glavu. On mi se srdačno zahvali i pita me hoću li autogram. I tako sam ja upoznala Gobca...
Još malo slikica s fašnika:
Britny Spears, užas!!!!
Britney je najprije otišla u frizerski salon gdje si je, na zaprepaštenje osoblja, sama obrijala glavu, a zatim nastavila sa svojom promjenom imidža u salon za tetovažu gdje je svom tijelu dodala još jedan ukras.
"Željela je neku malu tetovažu na zglobu. Napravili smo joj sliku slatkih malih usana", rekao je zaposlenik Body and Soul tattoo salona Max Gott.
Britney je u salon ušla s kapuljačom na glavi tako da osoblje na prvi pogled nije ni primijetilo njenu novu frizuru, no ubrzo ih je šokirao pogled na obrijanu glavu popularne pjevačke zvijezde.
Obožavatelji pjevačice nimalo nisu oduševljeni njenim novim imidžem. "Vidjela sam je u ogledalu dok je bila u salonu za tetoviranje. Glava joj je potpuno obrijana. Izgleda užasno!", rekla je ABC-jevim reporterima jedna od Britneyjinih obožavateljica koja ju je promatrala kroz izlog salona.
Slika je malo loša, ali se nešto ipak vidi:
Britny nema glasa za pjevanje, a sad od sebe želi napravit rugobu.
Valentinovo
Završio je i taj "savršen" dan. Mnogi su mi pričali kako će se dogoditi čarolija, ali taj dan mi je bio možda i gori od uobičajenih. Umjesto da se ljubim s nekim posebnim ja se tučem s klincima. Šta bi se uopče i trebalo dogoditi? Daju mi nade sa silnim pričama i pričicama, ali na kraju kao i svaki drugi dan odem u školu, vratim se iz nje, bacim tobru na isto mjesto gdje i prije. Zakasnim na engleski, vratim se s njega, opet torbu bacim na isto mjesto, puknem jaknu na vješalicu, i jedva se izujem, već ležim na kauču i gledam "Nestale" ili neku drugu kriminalističku seriju. I umjesto da budem ponosna na svoju simpatiju, cure iz razreda mi se izruguju kako je ružan, a jedva ga znaju sa slike. Jedino što me razveselilo je bila jedna Tillyna slika koju nisam vidjela godinama:
Problemi današnjeg svijeta: Svađa između crnaca i bjelaca
Ta svađa između rasa je jedan od večih problema današnjeg svijeta. Neki kažu da su crnci niža rasa od bjelaca, neki obrnuto i tako tvrdnja protiv druge i eto ti stoljetne svađe. Meni je recimo svejedno hoće li mi prijatelj ili dečko ili mama ili bilo tko biti crnac ili bjelac. Važno mi je kakav je izunutra. Ne vidim nikakvu bitnu razliku između crne rase i bjele rase. Jedine razlike su što bjelci imaju bjelu boju kože, a crnci crnu. Mnogi bjelci znaju crnce ponižavati javno, no i u društvu. Najgora riječ koju sad u tom kaosu čula je "crnčugo", to me tako pogodilo. Jedva sam ju napisala, pa znate kako mi je bilo kad sam je čula. Do sada koliko sam barem ja čula uvijek su bjelci pokretali "ratove" protiv crnaca, tako da se kad-kad sramim što sam bjele rase. Kroz svoj razred sam provela istraživanje. Pitanja su bila:1. Imaš li šta protiv odnosa crne i bjele rase?
2. Imaš li šta protiv crnaca?
U oba pitanja 24 odgovora ne, nemam ništa protiv, a 4 odgovora da, imam protiv. U razredu nas ima 28. Nikako nisam shvatila ona 4 odgovora, nitko od njih mi nije htio objasniti. Rase razlikuju ljude samo po boji i običajima, ali ne i po pameti i vrijednostima. Tako da se ne morati shvaćati vrijednijima ili manje vrijednijima od drugih.
p.s: oprostite što kasnim sa postom. Trebala sam naći neku prigodnu sliku i trebalo mi je vremena za tekst i istraživanje. Do čitanja. Vaša Masica. Bye...
S dva dosadna psa u kući
Praznike sam provela sa dva dosadna psa u kući. Bilo je teško, no i zabavno. Svaki dan sam ih trebala hraniti i šetati, ali svaki dan sam imala vremena da se igram s njima. Nije bilo puno kiše i snijega pa sam se mogla igrati s njima u dvorištu. Svaki dan sam "natezala" pse i gnjavila ih. No i oni su mene gnjavili. Kad sam išla u šetnju svatko, ali baš svatko tko je prošao pored nas je rekao: "Vidi kako slatki pas" ili "Di ši ti meni" ili "Joj kak ši šljadak", uglavnom u tom stilu. Bez njih ne bi imala šta raditi. Jednostavno su mi se uvukli u život i sad ih ne puštam iz svog srca. Iako su "samo" psi, teško bi mi bilo bez njih.
*Na slici su moji psi Lira(plavuša) i Ika(crnuša). Lira je u školi za pse vodiće sljepih, a Ika je kod nas na socijalizaciji (odgoju za tu školu).
Glasajte za moj blog (slobodno recite kakav je). U boxu malo ispod.
Bye do sljedečeg posta.
Sretna nova godina!!!!
Ljudi (i oni koji se tako osječaju) željela bi vam sretnu i uspješnu novu godinu!!!! 
Uz puno veselja i šampanjca proslavite ovaj jedinstveni dan!!!
Još jedanput svima uspješna nova godina!!!!!
Božić
Željela bi svima koji čitaju moj blog sretne i ugodne božićne blagdane!!!
Stigao je i ovogodišnji božić, ne tako čaroban kao prije. Božić je postao natjecanje u kupovanju darova. Božić više nije druželje sa svojom obitelji i prijateljima, nego veliki marketinški trik. Nema više onoga osjećaja velike radosti. Danas, kad sam krenula na misu, ljudima zaboravila čestitati Božić. Sve je tako uobičajeno.
Eto, ako vam Božić išta znači probajte ga popraviti, barem u vašoj obitelji.
"Ukleta" kuća
Godina 2002.
Moja frendica i ja se kao i uvijek vračamo kući iz škole preko livade pored vrtića (Leptir) na kojem se gradila neka nova kuća. Kući su bili izgrađeni zidovi i stepenice (...), no nije bila obojana. Bila je jako velika. Imala je ćak tri kata. Baš taj dan (13.12 petak), dobro se sjećam, odlučili smo je pogledati iz unutra. Na livadi su bili dečki iz 8 razreda koje ja poznam. Bili su to Tomy, Basrak i Danijel. Pucali su s petardama. Kad smo ušli u kuću nije bilo ni majstora, ni nikoga. Razgledavali smo kuću. Zidovi su bili sivi, ne obojani, vrata uopće nije bilo. Tada smo ugledali opušak, ne cigaretu, koja nije bila kao uobićajena. Bila je omotana nekim papirom(mama mi je kasnije objasnila da je to bila droga). Ugledali smo crni zid, ali totalno crn. Na kojem je bila neka bjela podloga napravljena sprejem, a na njoj je pisalo crvenim slovima "ubit ću te!!!". Uplašili smo se. Odjedanput je na nas netko bacao petarde i to UPALJENE! Počele smo paničariti i pobjegle smo na stražnji izlaz (srećom da ga je bilo). Istrćali smo iz dvorišta. Bilo je strašno, drhtala sam. Ja sam sve vidjela. Vidjela sam im lica. Bilo ih je četvero: jedna cura i tri dečka. Čula sam im glasove. Smijali su se. Bili su stari oko 20 godina. Vidjela sam i vrstu petarda. Užasnula sam se kad sam saznala koliko su bile jake. Dečki nisu ništa znali. Stajali su na istom mjestu sa istom količnom petardi. Kada smo njih prošli, još sam gledala u kuću. Ona cura (iz kuće) je bacila petardu na Lucy (moju frendicu). Uzela sam ju i bacila. Puknula mi je u ruci (skoro, malo ispod) i opekla. Dan danas imam ožiljak. Na lijevom kažiprstu. Kad smo otišli sa livade vidjeli smo jednog od dečikju iz kuće je u ruci imao pištolj. Pobjegli smo što su nas noge nosile. Rekli smo sve mami. Osim djela sa pištoljem, bojali smo se.
Danas kuća postoji. Majstori je uređuju. Drogeraši (tako smo ih zvali) su potjerani, policijom. Kuća ima tenisko i košarkaško igralište. Ima i bazen. Nikada više tim putem ne idemo kući. Nikada više u tu kuću ne ulazimo.
Nikada ovo neću zaboraviti.
[Priča je istinita. Sve ovo mi se događalo u drugom razredu. Na treningu vam pokažem ožiljak.]
Kažu mi da se mjenjam???
Kažu mi da se mjenjam. Da sam prije bila drukčija. I da im je to čudno. Mjenjam se. Istina je. Shvatila sam nešto što prije nisam shvačala. Odrastam i učim, na svojim i tuđim pogreškama. Na svojim i tuđim uspjesima. Mjenjam se izgledom, mjenjam se mislima. O svakom mislim drukčije nego prije. Svaki Božić drukčije slavim i svaku pahuljicu snjega drukčije doživljavam. U neke stvari više vjerujem u neke manje. Drukčija sam, svakim danom. Shvatite to.Zauvjek se mjenjam i zauvjek ću se mjenjati.
Ljubav
Ljubav je kažu, nešto predivno.
Ljubav je kažu, nešto zbog ćega čovijek živi.
Ljubav je kažu, teško izabrati.
Ja se slažem. Ljubav je čudan osjećaj.
Bez ljubavi se nemože. No, zar zaista oni ljudi koji su prisiljeni živjeti bez ljubavi ne vrjede???
No, zar zaista oni kojima je ljubav ne dostupna ne mogu opstati u ovom svjetu???
Neki ljudi ljubav shvaćaju ne ozbiljno. Neki je shvaćaju kao šalu i igru.
Ljubav je kao zvjezde i nebo. Nikada se ne odvajaju. U svakom su slućaju zajedno i ne razdvojni su.
Ljubav ne smije razdvajati niti tuga, niti slava, niti tuđi osjećaji. Ljubav je uvjek zajedno.
Ljubav je, ljudi moji, takva.
I idem polako dalje
Dugo sam te tražila u besanim noćima
Otvarala vrata snova i znala sam da ćeš doći,
Na mjestu gdje još nisam bila, tiho sam zavirila
U neznanju i nadanju, obraz na obraz sam snila.
Došao si tiho, bez najava i htjenja, bez riječi
Tvoje su tamne oči odavale nježnost i sreću
Stisnuo si mi blago ruku i poljubac dao
Ni slutio nisi da prvu ljubav samnom si krao.
U novom vlaku mi stranci smo bili
Htjenje, želje, bojaznost za bol oboje smo krili
Bačeni u vatru neznanja i htjenja
Lutajući poljima cvjetnim bez prestanka
Stvarala se nada našeg opstanka.
I danas dušo nakon tolikih dana
Mojih i tvojih ostvarenih sanja
Tvoje su oči kao prvog dana
U milini, svježini i ljubavi sjale
Za mene srce i za sve naše dane.
Ne želim te ljubavi dijeliti ni skim
Ne želim niti sebe nikome dati
Nek svečanost traje i naši novi dani
Nek istina i iskrenost bude naš put
Jer mi smo stranci što utočište smo našli
U toplom zagrljaju ljubav smo pronašli
I nek traje, za sve naše prošle i buduće dane
Za sve ostvarene i snivane sanje
Nek svjetlost tvoja obasja obraz moj
Jer ja sam tvoja i ti si moj
TI SI
Ti si biser nad biserima
Ti si ruža nad svim ružama
Ti si moje drago i moje blago
Ti si odgovor na sva moja pitanja
I doveo si me do potpunog sazrijevanja.
Sva blaga i sve riječi ćeš dobiti
Uživam s tobom svaki trenutak
puštam se lagano bez otpora
Ti si moja sretna ljubav i jedina potpora.
I idem polako dalje..
Zašto je bolje biti mrtav pijan nego mrtav trjezan...
Nisama znala o čemu pisati i brat mi je evo lupio neku temu i sad ja na nju moram pisat
. Bolje je bit mrtav pijan zato što:
-tada pričaš šta ti drago o drugima, a da nemaš pojma da to radiš.
-iako samo baljezgaš gluposti, živ si, a ionako će te sutra proć
-spavaš koliko ti drago
-ako si u društvu, samo se smijete i zabavljate
A gore je biti mrtav trjezan zato što nisi živ!
Da ne bi post bio tako mali ja ću malo nadodat. Ne smijem na kompić do nedjelje, no ja sam se izvukla.
I još nešto, nemojte ovaj post shvatit ozbiljno, nemojte se radi ovoga početi opijati... Da ne bi bilo zabune!
Puno hvala svima koji mi komentirate i posjećujete moj blog.
Mich, ostavila sam ti komentar pod drugim postom.
Sorry kaj nisam mogla prije objavit post.
Bye...
Život je prava muka
Život je prava muka, ako ga živiš poput mene. Svaki dan ti je prokleto jednak. Ujutro se budim uz mamino deranje (ali ona te voli najviše na svjetu...), idem kud već moram. Vračam se kući potpuno umorna i bezvoljna, onda mi još baka: "Magdice, ajde molim te poli cvjeće. Ono će ugintu bez vode, znaš!" Onda mi dođe da se vratim u školu. Osjećam se kao da mi je netko isplanirao da mi život bude dosadan. U ljubav dajem cjelu sebe, samo da mi on bude dobar prijatelj, no on sa mnom ne progovara ni rječi. Dobro, priznajem, mlađa sam od njega tri godine, za njega sam klinka, no može li nekako ne misliti na to. Može li nekako, samo na dan biti uz mene. Ne kao dečko, ne kao simpatija, nego kao dobra osoba, koja brine za svoje prijatelje. Moj bratić je stariji od mene četiri godine, ali se zabavljamo više nego itko drugi. Odajemo tajne jedni drugima, šalimo se svakodnevno, zakon nam je. Zašto život jednostavno ne može biti zabavan, neki će reći: "Mala, pogledala si previše filmova..." No vjerujte mi ima osoba kojima je života divan i krasan. Jedna osoba mi je rekla da držim osmjeh na licu, no teško je to. Kada ti svaki dan govore da moram svirati, da moram učiti. Nitko ne spominje zabavu, niti zanimljivost. Držim se osmjeha i iskrenosti što najviše mogu, ali i dalje je teško. Kad pogledam općenito svoj život shvatim da me stariji nikada neće prihvatiti. Stariji od mene tri godine reči će da sam klinka, no stariji od mene 10 godina sa mnom će se "družiti". Kad sam bila na natjecanju (Cro open) svi su iz Oriona išli navijati za Jelenu, mene su izostavili, odbacili. Nisu htjeli imati posla sa mnom. Jedini koji su sa mnom progovorili riječi su Tonka, Jelena i Biljana. Njih i najviše cjenim u tom klubu, uz Zokija i Tomija naravno. Kad pogledam da ću na zimu odnjeti film u studio (veeeeeeliki možda) život je bajan, ali kad se sjetim tog natjecanja, dođe mi da zaplačem. Nikada me neće prihvatiti oni koj najviše, na neki način volim.
Croatia open, 2006
Croatia open jedno je od najvećih natjecanja na prostoru Europe. Održati će se 11.11 i 12.11.2006. u Zagrebu. Nastupiti će 583 boraca iz 23 zemlje. Među njima će biti i naša Jelena, te ostatak ekipe: Tonka, Mich, Bruno, Ella i Josipa. Jeky će nastupit u subotu, a ostali u nedjelju. Natjecanje će se održavati u Podsusedu, u dvorani Sutinska vrela, pa ako ste blizu, vrjedi pogledati. U subotu navećer oko 18:00 nastupit će i korejski taekwondo demo tim. Želim puno uspjeha mom Orionu u natjecanju!
Btw, meni nekaj ne valja internet (opet), pa vam ne mogu ostavljat komentare. Ne znam fakat, kad idem kod Micha na blog, komentare ne mogu ostavljat, piše mi error on page, ma šta god to značilo.
